Nisam još kapitulirao, ali ruganje stvarnosti postaje mi sve napornije

Renato Baretić ostao mi je u iznimno lijepome sjećanju kao neposredan i vrlo drag čovjek, kao što veliki ljudi najčešće i jesu, kad smo ga pozvali da gostuje na Festivalu svjetske književnosti, gdje je sudjelovao na prvoj Književnoj matineji za srednjoškolce 10. rujna 2014. u prepunoj velikoj dvorani kina Europa, a razgovor o Osmome povjereniku moderirali su učenici zagrebačke V. gimnazije. U dvorani je bilo više od 400 učenika i profesora iz različitih zagrebačkih škola, a Renato je prije početka rekao kako nikad nije nastupao pred više ljudi i da ima veliku tremu pred toliko čitatelja. Danas se čini da se naša kolonija ljubitelja knjige preselila na Baretićev Trećić, postali smo većini čudni, daleki, strani, govornici nekog nepoznatoga jezika, gotovo nalik tretjitjoanskome dijalektu. Dio je toga razgovora bio usmjeren i na kazališnu predstavu koju je 2013. u Gavelli režirao Saša Anočić, autor dramatizacije i koreograf, a glumili su Janko Rakoš (Siniša Mesnjak), Enes Vejzović (Tonino Smeraldić) i drugi izvrsni glumci i glazbenici. Još je 2005. u splitskome HNK Osmoga povjerenika režirao Ivica Kunčević, koji je s Ladom Martinac Kralj i dramatizirao roman, a igrali su: Trpimir Jurkić (Siniša), Mijo Jurišić (Tonino) i ostali splitski glumci, članovi ansambla HNK.

Za Osmog povjerenika, svoj prvi roman, Baretić je samo u 2003. osvojio sve najveće nagrade u Hrvatskoj / Snimio Miroslav Lelas / PIXSELL

Nakon opuštenoga mi je i inspirativnoga događanja Renato na kavi, vrlo zadovoljan kako je sve prošlo, dao svoju posjetnicu dizajniranu kao osobna iskaznica, još je imam, i rekao da ga bilo kad nazovem ako nešto slično budem organizirala. Poslije se nikad više nismo vidjeli, ali sam, a vjerujem i svi sudionici projekta, još studioznije pratila cijelu Baretićevu karijeru.

Za Osmog povjerenika, svoj prvi roman, Baretić je u samo jednoj godini, 2003, osvojio sve najveće nagrade u Hrvatskoj: Vladimir Nazor, August Šenoa, Ivan Goran Kovačić, Ksaver Šandor Gjalski i Kiklop, i tako postao autor jednoga od najnagrađivanijih romana hrvatske književnosti. Osmi povjerenik, hrvatski roman desetljeća, nultih godina 21. stoljeća, prožet snažnom lokalnom atmosferom i oštrom kritikom društva, satirična je i duhovita priča o političkom egzilu na izmišljenom otoku Trećiću. „Prvi Baretićev roman – i siguran hitac na vrhove top lista i u klasike književne nam povijesti – virtuozno je ispisan na čak pet jezičnih razina, od kojih barem četiri – gotovo poliglotski –  razumijemo, a u učenju one pete – uživamo. Osmi povjerenik ima samo jednu manu: Trečić je utopija.“ (Kruno Lokotar)

Godine 2018. snimljen je i film Osmi povjerenik, redatelja i scenarista Ivana Salaja, s izvrsnim glumcima, Borkom Perićem u ulozi Tonina i Franom Maškovićem u ulozi povjerenika Siniše. Tako je Osmi povjerenik zatravio i književnu i kazališnu i filmsku publiku i odredio Baretićev izniman opus približivši ga neposredno i kritici i svim recipijentima.

Kad netko drag otiđe s ovoga svijeta, preplavi nas beskrajna tuga, ali i neke lijepe slike i razgovori i emocije, sjetimo se trenutaka koji su nas oplemenili. A kad otiđe takav maestralan književnik kakav je Renato Baretić, svijet barem na trenutak stane i postaje praznije i tužnije mjesto. Jednom mi je jedan prijatelj rekao kako je dugo proučavao odlaske, genetike, bolesti, načine života i kako je došao do zaključka da ništa od svega nije bitno, samo sreća, netko je ima više pa je dulje na ovome svijetu.

Renato Baretić, istaknuti hrvatski novinar, književnik, scenarist i glumac, rođen u Zagrebu, često je isticao snažnu povezanost s Hrvatskim zagorjem – njegova je majka bila iz Brezove Gore, nedaleko od Macelja, pa je u šali i s ponosom govorio „kako je 50 posto Zagorac“. Preminuo je u 63. godini života u Splitu koji mu je bio trajna inspiracija i u kojemu je živio najveći dio života, od 1996, sa suprugom Majom, kćeri Katarinom i sinom Jakovom. Studirao je fonetiku i komparativnu književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, diplomski je rad naslovio Autopoetika Ivana Slamniga, a svoju je novinarsku karijeru započeo 1983. godine, tijekom niza godina pišući za brojne hrvatske novine i časopise, aktivno surađujući i na raznim televizijskim projektima, a posebno je, u skladu sa svojom strukom, bio posvećen očuvanju jezika i dijalekta.

Bio je filmski i televizijski koscenarist miniserije Novo doba (2002) redatelja Hrvoja Hribara, u kojoj je glumio Majordoma, i igranoga filma Što je muškarac bez brkova? (2005), kao i TV serije Crno-bijeli svijet (2016–2019), u kojoj je glumio pijanca, i Dnevnika velikog Perice (2021), a sastavljao je i pitanja za kvizove Kviskoteka i Tko želi biti milijunaš. U novinarstvu je počeo u gradskoj rubrici dnevnih novina, kasnije je bio reporter, televizijski kritičar i politički kolumnist u Večernjem listu, Nedjeljnoj Dalmaciji, Slobodnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu, Nacionalu, Globusu, na tportalu; dio kolumni obuhvatio je knjigom Kadrovi kadra (2005, TV kolumne). Objavio je pjesničke zbirke Riječi iz džepova (1998) i Kome ćemo slati razglednice (2005), ali i brojna druga djela različitih žanrova: Evanđelje po Marku F. Šimleši (2005, monodrama), Pričaj mi o njoj (2006, roman), Hotel Grand (2008, roman), Split za početnike: Abeceda grada (2015, s Ivicom Ivaniševićem u autorskome paralel-slalomu), Muka malog vuka (2015, ilustrirao Davor Šunk), Zadnja ruka (2021, metafikcijski roman).

Suosnivač je programa na Festivalu pričanja priča Pričigin u Splitu i od 2007. godine urednik programa. S Ivicom Ivaniševićem, Antom Tomićem, Juricom Pavičićem i Alemom Ćurinom sudjelovao je u pokretanju časopisa Torpedo, koji je postao temelj za razvoj književnog pokreta FAK (Festival alternativne književnosti). Bio je član Hrvatskog novinarskog društva, Hrvatskog P.E.N. centra, te hrvatskog ogranka Mense. Djela su mu prevedena na albanski, makedonski, njemački, slovenski i ukrajinski.

Mnogi se prijatelji i suradnici ovih dana na raznim portalima, platformama, u novinama, časopisima i medijima, njegovu prirodnome okruženju, bolno i toplo, spominjući različite životne zgode i duhovitosti, opraštaju od vrsnoga majstora pera, raskošnoga umjetnika i velikoga čovjeka koji je ostavio „dubok trag u suvremenoj hrvatskoj književnosti i kulturi; bio je glas generacije koja se nije bojala progovoriti – s ironijom, sumnjom, ali i velikom dozom ljudskosti“ – Renata Baretića.

„Jeste li znali da će vam sugovornik u Splitu izrazom A? poručiti da vas nije najbolje čuo, izrazom AE! ili E! izraziti suglasnost s vašim stavom, izrazom EEE… se naizgled složiti s vama, ali izraziti i stanovitu sumnju u vašu tvrdnju, a izrazom AJME! podijeliti s vama čitav spektar osjećaja – od veselja ili užasa do straha ili ushita?“